(ne)vrijeme u lipnju

Poznato je iz povijesti meteoroloških opažanja u Hrvatskoj da je u lipnju znalo biti i snijega i mraza.

Lipanj je po opće prihvaćenom mišljenju prvi ljetni mjesec, iako kalendarski ljeto započinje tek uzadnjoj dekadi mjeseca. U lipnju se tako od godine do godine izmjenjuju vremenske prilike tipične za proljeće i ljeto.

Poznato je iz povijesti meteoroloških opažanja u Hrvatskoj da je u lipnju znalo biti i snijega i mraza (u okolici Sunje zabilježen je 4. lipnja 1764.  snijeg “visok do potkoljenice”).

Isto tako, u nizu godina, posebice u proteklih desetak godina, lipanj je znao biti karakteriziran i kao posebno topao mjesec, sa vrućinama uobičajenim za najtopliji dio godine. Primjerice, 2013. godine na prvi kalendarski dan ljeta u Zagrebu je zabilježena maksimalna temperatura od 35,5°C, što je najtopliji prvi dan ljeta u proteklih pola stoljeća!

Spomenuta vrućina ipak je još uvijek daleko manja od zabilježenih najviših lipanjskih temperatura u Hrvatskoj, čak 39,2°C koliko je izmjereno u Karlovcu 30. lipnja 1950. godine.

Od vremenskih neprilika u nas u lipnju, ipak su najčešća olujna nevremena koja su praćena velikim količinama oborine, vrlo čestom pojavom tuče te olujnog i orkanskog vjetra.

Tako je veliko nevrijeme koje je zahvatilo, 24. lipnja 1966., sjeverozapadnu Hrvatsku zapamćeno po tuči veličine jajeta i orkanskom vjetru koji je čupao stabla. Slijedećeg je dana na području Zagreba puhao vjetar brzine veće od 117 km/h i počinio velike štete.

Iako je u našim krajevima pijavica vrlo rijetka vremenska pojava, pamti se ona od 21. lipnja 1999. godine. Pored ostalih šteta koje je izazvala, na Psunju je porušila na tisuće stogodišnjih stabala bukve.

Lipanj je mjesec u nas poznat i po čestim i obilnim kišama, posebno u središnjoj i istočnoj Hrvatskoj. Ovdje se prosječne mjesečne količine oborine kreću oko 100 litara po kvadratnom metru, što odgovara stupcu vode visokom 100 milimetara. Ovakve količine kiše ujedno su i najveće prosječne mjesečne količine pa je lipanj u tom području prosječno i najkišovitiji mjesec tijekom godine.

Uzroci kišovitosti lipnja su u tome što prosječna globalna cirkulacija na Zemlji u lipnju rezultira čestim nailascima svježeg i vlažnog oceanskog zraka sa zapada, koji pak naišavši na dobro zagrijanu podlogu u našim krajevima ima za posljedicu jače nestabilnosti, razvoj Cumulonumbusa, pojavu grmljavinskih pljuskova s redovito velikim količinama kiše.