Znanost, a ne hobi!

Meteorologija je znanstvena disciplina i traži dugogodišnje školovanje i iskustvo.

Ona se ne svodi samo na interpretaciju prognostičkih karata koje nastaju računalnim modelima što je vrlo čest slučaj u svakodnevnoj praksi (preko 90% posto web servisa i fb stranica održavaju meteorolozi amateri bez potrebne akademske izobrazbe i isukstva).

Kako bi meteorolog prognostičar mogao ispravno protumačiti rezultate modela on mora poznavati i razumijeti fizikalne procese u atmosferi!

Meteorologija je znanstvena disciplina koja pručava procese u Zemljinoj atmosferi i grana je prirodne znanosti koju nazivamo geofizika. Ako vas zanima što je geofizika i koje sve discipline obuhvaća, pročitajte:

Geofizika (geo- + fizika) je prirodna znanost1 koja proučava fizikalna svojstva Zemlje i procese na njoj, a katkad i na drugim planetima. Obuhvaća niz disciplina, koje se mogu svrstati prema tome bave li se čvrstom Zemljom, vodama ili zrakom koji ju okružuje. Prva skupina geofizičkih disciplina usmjerena je na istraživanje polja sile teže i oblika Zemlje (Gravimetrija), magnetskoga polja Zemlje (Magnetizam Zemlje), potresa i strukture Zemljine unutrašnjosti (Seizmologija) te vulkanskih erupcija (Vulkanologija). Predmet su proučavanja druge skupine geofizičkih disciplina tekuće vode na tlu i podzemne vode (Hidrologija), jezera (Limnologija), mora i oceani (Oceanografija) te ledenjaci i ledene kape (Glaciologija). Treća se skupina geofizičkih disciplina bavi kratkoročnim vremenskim promjenama u nižim slojevima atmosfere (Meteorologija), dugoročnim karakteristikama vremenskih prilika u blizini Zemljine površine (Klimatologija) te procesima u višim slojevima atmosfere (Aeronomija).

Gravimetrija (lat. gravis: težak + -metrija) je određivanje polja sile teže mjerenjem njezina ubrzanja u različitim točkama na Zemlji. Primjenjuje se u geodeziji (izračunavanje oblika geoida), geofizici (razdioba masa u Zemljinoj kori), geologiji (otkrivanje rudnih ležišta), geodinamici (recentna tektonika, potresi, vulkanska aktivnost), astronomiji i dr.

Magnetizam Zemlje je disciplina koja proučava pojave koje nastaju pod utjecajem Zemljina magnetskoga polja.

Seizmologija (grčki σεισμός: potres + -logija), grana geofizike koja se bavi proučavanjem potresa i njihovih popratnih pojava. Rezultati seizmoloških istraživanja primjenjuju se u građevinarstvu (potresno inženjerstvo, inženjerska seizmologija, protuseizmička gradnja), urbanom planiranju i u istraživanjima nafte i plina (primijenjena geofizika). Stručni rad u seizmologiji uključuje bilježenje potresa, njihovo lociranje i katalogiziranje, razmjenu podataka s međunarodnim institucijama, makroseizmičku obradbu jačih potresa (kartiranje njihovih učinaka) i sl. Znanstvenih istraživanja obuhvaćaju proučavanje pojedinosti procesa rasjedanja u žarištu (hipocentru) potresa, modeliranje rasprostiranja elastičnih valova kroz Zemlju te određivanje građe njezine unutrašnjosti, proučavanje djelovanja potresnih valova na građevinske objekte te procjenu seizmičkih sila koje će na objekt djelovati u budućnosti (potresna ugroženost i opasnost). Većina spoznaja o građi Zemlje otkrivena je upravo seizmološkim postupcima.

Vulkanologija (vulkan + -logija), znanost koja proučava vulkane i njihovu aktivnost. Bavi se fizikalnom i kemijskom evolucijom vulkana, istražuje efuziju lave, minerale koji se stvaraju nakon vulkanskih erupcija, plinove i pare koji mirno ili eksplozivno izbijaju,

podrijetlo i evoluciju magme, vremenski tijek vulkanske aktivnosti i uzroke koji dovode do stvaranja vulkana.

Hidrologija (hidro- + -logija), znanost koja proučava vode iznad i ispod Zemljine površine i pritom istražuje: pojavljivanje, otjecanje i raspodjelu vode u vremenu i prostoru te biološka, kemijska i fizikalna svojstva vode i njezino djelovanje na okoliš, uključujući i utjecaj na živa bića. Također se bavi i procesima upravljanja vodnim zalihama, procesima njihova mijenjanja i nadopunjavanja na Zemljinoj površini i tretira različite faze u hidrološkome ciklusu. U užem smislu, hidrologija je znanost koja proučava pojave vode na Zemlji i zakone njezina stalna kruženja. Unutar toga, hidrološka razmatranja najčešće se odnose na površinsko otjecanje vode.

Limnologija (grč. λίμνη: stajaća voda; jezero + -logija), grana hidrologije koja se bavi istraživanjem jezera i slatkih voda stajačica, napose fizikalnim i kemijskim svojstvima jezerske vode i biologijom jezera.

Oceanografija ili oceanologija (ocean + -grafija ili -logija), znanstvena disciplina koja se bavi proučavanjem svjetskih mora i oceana. Dijeli se na nekoliko različitih, ali međusobno povezanih grana. Fizička oceanografija bavi se fizičkim svojstvima mora, gibanjem u moru te međudjelovanjem mora i atmosfere. Kemijska oceanografija proučava sastav morske vode i biogeokemijske cikluse koji utječu na taj sastav. Geološka oceanografija posvećena je sastavu, strukturi i postanku Zemljine kore u podmorju. Biološka oceanografija proučava biljni i životinjski svijet mora te procese koji omogućuju život u moru.

Meteorologija (grč. μετεωρολογία: naučavanje o nebeskim pojavama), je znanost o Zemljinoj atmosferi, grana geofizike. Glavna su područja istraživanja u meteorologiji: struktura i sastav atmosfere, transformacije različitih oblika energije u atmosferi kojima je gl. izvor energija direktnog ili indirektnoga zračenja Sunca, toplinski režim i ponašanje vodene pare u atmosferi, opća cirkulacija atmosfere i problemi u vezi s gibanjem zraka, problemi prognoze vremena i dr.

Klimatologija (klima, prema grč. ϰλίμα, genitiv ϰλίματος: nagib; strana svijeta + -logija), znanost o klimi. Klimatologija na temelju meteoroloških podataka proučava fizičke osobine atmosfere tijekom duljega vremenskog razdoblja. Podatci o klimatskim prilikama skupljaju se motrenjem i mjerenjem vrijednosti meteoroloških elemenata na meteorološkim postajama tijekom što duljega razdoblja (barem 30 god.). Prikupljena građa obrađuje se statističkim metodama kako bi se utvrdila razdioba vrijednosti klimatskih elemenata na Zemlji, njihov dnevni i godišnji hod, ekstremne vrijednosti, učestalost pojavljivanja i dr. Odatle proizlaze razredbe klimatskih tipova, od kojih su najpoznatije Köppenova i Thornwaitova razredba klime.

Aeronomija (aero- + -nomija), grana meteorologije koja se bavi proučavanjem viših slojeva atmosfere, iznad 20 do 25 km, i to prirodom njezinih sastojaka, gustoćom, temperaturom te mikrokem. procesima kao što su disocijacija molekula plinova na sastavne atome djelovanjem ultraljubičastog zračenja Sunca, te ionizacija ili stvaranje iona i slobodnih elektrona pod utjecajem kozmičkog zračenja, ultraljubičastog zračenja i gama-zraka na visinama od 60 km. Aeronomija se bavi i proučavanjem vjetrova u visokoj atmosferi, a u svojim se istraživanjima služi posebnim sredstvima kao što su rakete, sateliti, radari i baloni.

Geofizički odsjek Prirodoslovno matematičkog fakulteta u Zagrebu jedini u Hrvatskoj pruža obrazovanje u području geofizike koje obuhvaća znanstvene discipline seizmologije, fizike čvrste Zemlje, meteorologije, fizičke oceanografije, geomagnetizma i aeronomije.

Na Odsjeku se izvodi studij u tri stupnja: preddiplomski studij Geofizike, diplomski studij Fizike - geofizike i doktorski studij Fizike smjer Geofizika.

Za one koji žele detaljnije informacije: http://www.pmf.unizg.hr/geof/nastava/o_studiju

AdriaWeather

Imajte Jadran na dlanu, uz detaljne vremenske prognoze i servisne informacije.

Preuzmite aplikaciju iz iTunes App Storea Preuzmite aplikaciju iz iTunes App Storea

Advekcija - Horizontalni prijenos bilo koje značajke atmosfere kretanjem zraka. Kao primjer može poslužiti advekcija topline i vlage.   Opširnije!

Opis vjetra Brzina vjetra
čv m/s km/h
Tiho 1 0–0.2 0–1
Lahor 1–3 0.3–1.5 2–5
Povjetarac 4–6 1.6–3.3 6–12
Slab 7–10 3.4–5.4 13–19
Umjeren 11–16 5.5–7.9 20–28
Umjereno jak 17–21 8.0–10.7 29–38
Jak 22–27 10.8–13.8 39–49
Žestok 28–33 13.9–17.1 50–61
Olujan 34–40 17.2–20.7 62–74
Jak olujan 41–47 20.8–24.4 75–87
Orkanski 48–55 24.5–28.4 88–102
Jak orkanski 56–63 28.5–32.6 103–117
Orkan 64–71 32.7–36.9 118–133
Vjerojatnost Opis
0-10% zanemariva je vjerojatnost oborina.
10-30% mala je vjerojatnost kratkotrajnih slabijih oborina koje zahvaćaju pojedine dijelove područja.
30-50% umjerena je vjerojatnost kratkotrajnih slabijih oborina koje zahvaćaju pojedina područja
40-70% velika je vjerojatnost oborina, ali one mogu biti nejednolike po intenzitetu, vremenu trajanja i zahvaćenom području.
60-80% velika je vjerojatnost kontinuiranih oborina koje zahvaćaju šire područje ali ne moraju trajati dulje razdoblje.
80-100% velika je vjerojatnost kontinuiranih oborina koje zahvaćaju šire područje i traju dulje razdoblje.

Ostavi svoje mišljenje

Ostavi svoje mišljenje
Web projekt vrijeme.net konstantno usavršavamo i svaka informacija o tome što ti se sviđa ili ne, nama je od velike pomoći da sustav nastavimo unapređivati i prilagođavati ga tvojim željama.

Stoga, nemoj se suzdržavati, reci nam otvoreno što misliš—ovaj obrazac služi upravo tome.

Design & Technology: Trikoder Powered by Meteo centar